Sirovi mesni odrezak ispod konjskog sedla?

Nije vam primamljiv obrok na slici? Niste sami – malo kome zapravo na prvu nije odbojno jesti sirovo meso. Oni koji ga vole kažu da je njegova konzumacija umjetnost, ali kome je prvome palo na pamet meso jesti sirovo u obliku steaka? Kako je nastao tartar steak pročitajte u nastavku…
Legenda kaže da je priča o tartar steaku, odresku napravljenom od sirovog, sitno nasjeckanog goveđeg ili konjskog mesa koje se najčešće poslužuje uz sirovo jaje, počela u 13. stoljeću Srednjeg vijeka. Europa je u to doba često bila izlagana invazijama mongolskih plemena Tatara (ili Tartara) koji su jašući na konjima izvodili vrhunske napadačke taktike prozvane tartarskim plesovima. Ratnici Tartara imali su običaj sa sobom u invazije ponijeti obroke, a preferirali su naravno meso čiji su im proteini omogućavali jačanje i ratobornost. No, to meso nosili su sa sobom u bitke na vrlo specifičan način.
Tartari bi velike komade sirovog, najčešće konjskog mesa stavljali ispod sedla i na njemu jahali. Galopiranje konja i poskakivanje jahača po sedlu s vremenom bi “izlupalo” meso, a toplina koja bi se stvorila zajedno sa slanim znojem konja pomogla je pri omekšavanju mesa i njegovoj marinadi. Kada bi ogladnjeli, Tartari bi meso izvukli, nasjeckali, pomiješali s kaprom i drugim začinima te pojeli sirovo.
No, neki povjesničari se ne slažu s ovom legendom. John Bagnell Bury je 1911. ponudio drugačije objašnjenje za nošenje mesa ispod sedla konja. Njegova je teorija da su u to doba svi nomadi nosili sirovo meso ispod sedla zato da bi rane konja brže zacijelile i kako bi se konji što prije vratili u formu. Sirovo bi meso, impregnirano solju iz konjskog znoja, prema Buryju bilo zapravo potpuno nejestivo. No, moguće je da je jedini razlog za takvo mišljenje zapravo njegova odbojnost prema konzumaciji sirovog mesa, a njegova priča o bržem zacjeljivanju rana zapravo i ne drži vodu, što ponovno ide u prilog tartarskoj legendi.
Bilo kako bilo, širenje Tartara prouzročilo je i jače širenje konzumacije sirovog mesa po cijeloj Europi, pri čemu je svaki narod recept Tartara prilagodio sebi. Osim sirovog konjskog mesa, Tartari su imali i neke druge zanimljive prehrambene navike – pili su i konjsko mlijeko, pa čak i konjsku krv. Čini se da možemo biti zahvalni da je upravo tartarski steak opstao tijekom vremena!
Foto: HeartOfTheHouse.org